Dvadeset godina predstavlja dug vremenski period koji u svojoj dimenziji još uvijek sadrži humano sagledivu komponentu. Podatak o broju žrtava Drugoga svjetskog rata ili prirodne kataklizme zbog nesagledivosti može ostaviti ravnodušnim. Poput govora o ljudima, i vrijeme doživljavamo prisnije ako ga možemo obuhvatiti duhom i predočiti, poistovjetiti se s njim. Devedesete godine započele su kao vrijeme velikih nadanja i promjena. Nakon rušenja Berlinskog zida i uglavnom precijenjenih očekivanja spektakularnog urušavanja komunizma, svijet se zakašnjelo i osupnuto oslobađa naslijeđa Drugoga svjetskog rata kao i doba koje ne računa s informatičkom prevlašću u svim područjima svakodnevnoga. Događa se oprezno premještanje težišta svjetskih konstelacija u političkom i gospodarskom smislu, uz povremene eksplozije nasilja, poput medijski popraćenih vojnih intervencija, jačanja terorizma, etničkih, vjerskih i teritorijalnih tenzija, sukoba i žarišta.